Zvonimir Majdak

Stari Decki Zvonimir Majdak

Nastavak romana "Kuzis, stari moj" ..". Covjek bi mislio da ce se neki bog na svijetu promijeniti ako ti prijatelj umre. Da ce se nekakvi znak pojaviti na nebu ili zemlji, svejedno, i gore i dolje isto sranje, u to sam bar siguran. Mislis da ce biti vise zraka jer je jedno mjesto prazno, a kad tamo, tramvaji su kutije sardina kao obicno, rulja se ceri ko sasava, frajeri foliraju mackama koje ni u tunguziji niko ne bi stel, uopce, zivi se dalje ko da se nist ni dogodilo, kao da smo svi na broju i spremamo se na tekmu, jer prognoza je dobra, nece biti kise. Nista od toga po cemu bi prokuzio da jednog gala kita vise nema med nama i da ga, po svoj prilici, vise nece ni biti. Osim ako ne vjerujes u uskrsnuce. Tu onda tek nastaju komplikacije! Uskrsnucu se vesele bogomolje i rulja kaj nije gresila. Onda oni budu dosli na svoje, kreteni jedni, kaj za zivota nisu uzivali i ritali se ko mi decki. Zato mene uskrsnuce ne uzbudjuje. Ja navek velim: zivjeti se mora a dalje nije moja briga. To s Glistinom smrcu mi je dobra pouka! Svega ima, ili pak nema, ko i prije. Nist nisam profitirao, ako to smijem tako reci. Glista bi me shvatio, ne bi se raspigao. Kladim se da bi i on isto tako kao i ja razmisljao..."