Tajna Ukradene Ogrlice

"Sre_u ne treba izazivati, ne treba se njome poigravati niti je stavljati na kusnju. Sre_u treba zasluziti. U sre_i treba uzivati, ali umjereno i bez velike euforije. Netko odozgo pomno prati svakoga od nas i na prvi pogresan potez potrudit _e se grubo nas prizemljiti. Sada, dvadeset godina kasnije, moja majka odlu_ila mi je ispri_ati nasu zivotnu pri_u. Dvadeset dugih godina koje sam provela po tu_im obiteljima, grubo istrgnuta iz njezinog zagrljaja, napokon _u saznati pravu istinu i umiriti svoju savjest. Bilo je neprospavanih no_i prepunih suza u kojima sam ju i molila se Bogu da mi da snage da izdrzim, ili da okon_am jednom za svagda. Kako sam odrastala sve vise sam zeljela vidjeti majku, baciti joj se u naru_je i osjetiti da je to jedini pravi, iskreni i najtopliji zagrljaj kojem pripadam. To sto su govorili o njoj nisam zeljela slusati. Nisam pamtila njezin lik ni boju glasa, ali sje_am se da je uvijek bila blaga i pazljiva prema meni."